Više od 100 godina čegrće potočara u Grabovačkoj Rijeci

U Grabovačkoj Rijeci decenijama prkosi vremenu jedna od najstarijih vodenica u ovom dijelu Srpske. Izgradili su je prije više od 100 godina mještani zaseoka Todorovići, smještenog na zapadnim padinama Đekanovića Visa.

- Naši djedovi su za otkup zemljišta na kom se vodenica nalazi morali dati 12 volova zaseoku Podgorje, jer je ova zemlja bila u vlasništvu Podgoraca – priča Radoslav Perišić, prosvjetni radnik iz Grabovačke Rijeke i jedan od redovnika stare potočare.

Prema njegovim riječima, od davnina se zna da je brašno koje se samelje u ovdašnjim vodenicama kvalitetno i ’’da ne može omanuti’’.

- Djedovi su mi objašnjavali da nema dobre meljave bez kvalitetnog vodeničarskog kamena. Naš žrvanj je dopremljen iz Turbeta kod Travnika i još uvijek nas dobro služi. Čuo sam da je taj žrvanj ovde donio pokojni Glijan Pavlović iz Ćorkovića – veli Perišić.

Podsjeća da po jedan red sedmično u vodenici, osim Perišića, imaju porodice Kršić, Mijić i Tičić, a žito se melje i za komšije i prijatelje iz susjednih sela.

- Čak nam ljudi iz Banjaluke, Kotor Varoši i Laktaša donose žito i nikome do sada meljavu nismo naplatili. Stalno komšijama govorim da kukuruz i pšenicu ne melju električnim mlinovima i da ih u vodenice nose, jer je brašno ispod kamena i ljepše i slađe  - objašnjava Perišić.

Podsjeća da je prije prethodnog rata u Grabovačkoj Rijeci radilo više od 15 potočara, a da se čegrtanje žrvnjeva razlijegalo Uličkim, Maljavom, Borcima i Koritnom.

- Sada u selu rade samo tri potočare. Vodenice, osim nas, imaju Đekanovići i Mijići. Ljudi su prethodnih godina odlazili iz našeg kraja trbuhom za kruhom, pa su mnoge kuće ostale puste, a stare vodenice zarasle u korov i prepuštene zubu vremena – sa sjetom zbori Perišić.